"Teoretičarka kapitalizma, emancipacije i političkog nasilja" - reci da si neobrazovana komunjara, a da to ne kažeš
U noći 6. kolovoza 2024. María Oropeza čula je buku i povike ispred svoje kuće u Guanareu, glavnom gradu savezne države Portuguesa. Kroz prozor je vidjela agente venezuelanske vojne kontraobavještajne službe DGCIM. Pitala je imaju li nalog za pretres. "To se više ni ne koristi", odgovorila je agentica koja se predstavila kao "službenica Zambrano".
Nalog nisu imali, ali su imali alat za provaljivanje ograde.
Oropeza je uzela mobitel i pokrenula prijenos uživo na Instagramu. "Ne razumijem zašto to radite, ja nisam kriminalka i vi to znate", govori na snimci. Agentica odgovara: "Dokaži da nisi kriminalka tako što ćeš sići i poći s nama."
Posljednje što se čuje prije nego što agenti provale unutra, popnu se stubama i slika se zacrni jest: "Stvarno molim za pomoć svakoga tko može".
Snimka je obišla svijet i postala prepoznatljiva slika represije nakon predsjedničkih izbora 28. srpnja 2024. u Venezueli. Oropeza je provela 551 dan u El Helicoideu, zloglasnom zatvoru tajne policije u Caracasu, a da joj nikad nije suđeno.
Puštena je 8. veljače 2026., mjesec dana nakon američkog uhićenja Nicolasa Madura. Danas je ponovno na ulicama Portuguese - i ponovno joj prijete zatvorom.
Članak u komentaru
Italija se pridružuje zemljama koje kažnjavaju bogate ljude ako odluče preseliti u inozemstvo, oporezujući dobit koja nikad nije ostvarena. Sud EU je već donio odluke da takvi zakoni krše pravo na slobodu kretanja, a iskustva iz Norveške i Francuske pokazuju da to nije efikasan način ni za punjenje državnog proračuna.
Više u članku u komentaru.
Kad vidite da neki medij koristi riječ "islamofobija", a da nije zahebancija, odmah možete znati da je riječ o islamističkoj i antieuropskoj propagandi iza koje stoji Muslimansko bratstvo, organizacija koja je zabranjena u Saudijskoj Arabiji, UAE i mnogim drugim zemljama zbog promidžbe islamističkog ekstremizma i terorizma.
Riječ "islamofobija" sugerira da ne biste smjeli kritizirati islam, kao jedinu religiju zaštićenu od kritike. To je totalna glupost koju svaka iole razumna osoba mora odbaciti. Nijedna religija ne smije biti zaštićena od kritike i nijedan novinar vas ne smije vrijeđati ako niste zaljubljeni u islam.
Zaista, nigdje izvan krajnje lijevih i islamističkih krugova nećete čuti riječ islamofobija u ozbiljnom kontekstu. To je zato što služi samo njima, da bi ušutkali kritiku. Totalno besmislena i glupa etiketa koja puno više govori o onome tko ju koristi nego o onima koje žele ušutkati.
Dobro je što većina građana to shvaća.
Ovo je tekst venezuelanske odvjetnice i političarke koja je provela 18 mjeseci u zatvoru. Uhićena bez sudskog naloga, nikad nije dočekala optužnicu.
Puštena na slobodu u veljači ove godine skupa s još tisućama političkih zatvorenika, nakon što je američka vojska oslobodila Venezuelu socijalističkog diktatora.
Oropeza je inače koordinatorica u klasičnoliberalnoj stranci Vente Venezuela. Njen članak "Socijalizam je laž" je iz 2019. godine:
"Učili su nas da su bogataši protiv nas; danas su oni bogati, a mi smo siromašni.
Pričali su nam o domorodačkom stanovništvu; danas tjeraju naše Pemone sa svoje zemlje.
Rekli su nam da neće ljudima uzeti sredstva za proizvodnju; sve su eksproprijirali i doveli do bankrota.
Pričali su nam o jednakosti; danas majke provode duge sate u redovima kako bi kupile brašno.
Pričali su nam o besplatnom obrazovanju; danas stopa napuštanja škole prelazi 40%.
Pričali su nam o besplatnoj zdravstvenoj skrbi; danas ljudi umiru u bolnicama zbog nedostatka lijekova i osoblja.
Pričali su nam o ekologiji, a njihova je mafija uništila naše šume u potrazi za zlatom.
Pričali su nam o ljubavi prema djeci; danas većina naše djece ide u krevet bez jela.
Pričali su nam o ljubavi prema starijim osobama; danas čekaju u beskrajnim redovima kako bi primili mirovinu koja nije dovoljna za kupnju lijekova za visoki krvni tlak.
Pričali su nam o građanskoj moći; danas je svakome tko se pobuni protiv njih zajamčen zatvor, prisilno progonstvo ili grob.
Pričali su nam o radničkoj klasi; danas liječnici i učitelji zarađuju manje od 6 dolara mjesečno.
Pričali su nam o slobodi izražavanja; ugasili su slobodne medije, progonili, zatvarali, pa čak i ubijali novinare jer su radili svoj posao.
Pričali su nam o narodnom samoodređenju; danas imamo mješavinu Kube, Kine i Rusije.
Govorili su nam o slobodi; do danas je više od 4.000.000 Venezuelanaca pobjeglo preko granice - avionom, autobusom i pješice.
Prevarili su svaku osobu koja je ne samo glasala za njih, već im je i vjerovala, iznova i iznova. Ljudi su se nadali da će njihov plan uspjeti i potaknuti Venezuelu napretka, ali šteta koja je nanesena čini se nepovratnom.
Ponašali su se poput moćnih životinja, ismijavajući sve, namjerno uzrokujući glad i smrt milijuna Venezuelanaca. Nakon 20 godina, mafija nikako da dođe do kraja."
Navikli smo u jugoslavenskim medijima čitati o jadima i siromaštvu francuskih srednjoškolaca i studenata koji, u očaju što ih zločesta neoliberalna politika ne sluša, izlaze na ulicu, pale zgrade, provaljuju u trgovine, razbijaju i pljačkaju. Za takav narativ uspjeli su naći i "stručnjake" koji će im potkrijepiti tezu.
Ovaj put to je dr. sc. Ivan Cerovac, profesor na Filozofskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Cerovac je socijalist, što ne bi trebalo nikoga začuditi jer samo takvi imaju pristup medijima. I nije problem to što je čovjek socijalist i brani nerede lijevih ekstremista - problem je u njegovoj argumentaciji, koja pokazuje da čovjek nije upućen u problematiku o kojoj govori i da nije provjerio nijedan podatak prije svoga istupa.
Članak u komentaru
Napoleon je pokorio pola kontinenta, srušio deset kraljeva i porazio tri carstva. Jednu ženu nije mogao ni ušutkati ni pobijediti.
Germaine de Staël - ili kako ju često zovu Madame de Staël - bila je spisateljica, salonska diplomatkinja, zavodnica, kozmopolitkinja i jedna od važnijih žena ranog francuskog liberalizma. I bila je, kako je jedan suvremenik rekao, "treća velika sila Europe".
Prolog: vožnja kočijom, 23. svibnja 1812.
Na obali Ženevskog jezera, u dvorcu Coppet, 46-godišnja žena u turbanu ulazi u kočiju. Sa sobom nema prtljage. U ruci drži lepezu, a pratnja je izgleda spremna za popodnevnu vožnju. Policijski špijuni koji danima motre dvorac nemaju što dojaviti.
Kočija se ne vraća ni te večeri ni idućih mjeseci.
U kočiji su njezina kći, sin, mladi ljubavnik, njemački filozof i nekoliko sluga. U podstavi njezine haljine zašiven je rukopis knjige o Napoleonu, zbog kojeg bi mogla završiti u zatvoru. Ispred nje je gotovo 3.000 kilometara: Austrija, Poljska, Ukrajina, Rusija, Švedska. Iza nje kreće najveća vojska koju je svijet dotad vidio, 600.000 vojnika na putu prema Moskvi.
Germaine de Staël će trčati utrku s Velikom armijom i pobijediti. U Moskvu će stići nekoliko tjedana prije Napoleona. Kad on uđe u grad, ona će već biti u Sankt Peterburgu, pred carem Aleksandrom.
Zašto je najmoćniji čovjek Europe deset godina progonio jednu spisateljicu? Odgovor zahtijeva povratak na početak.
Pročitajte cijelu priču na poveznici u komentaru.
Slike policije pred najvišim sudom države u Europskoj uniji izgledaju dramatično. No da bi se razumjelo što se dogodilo, ne treba gledati petak, nego deset godina unatrag. Poljski Ustavni sud nije zarobljen jučer. Postao je politički plijen još 2015. i otad ga svaka strana pokušava ili zadržati ili vratiti, pri čemu nijedna nema potpuno čiste ruke.
Ovo je pokušaj da se ta priča ispriča točno, bez navijanja: tko je kada prekršio pravila, tko je imao pravo na svojoj strani i gdje i današnja vlada, kojoj je u temeljnoj stvari pravo na strani, prelazi crtu?
Članak u komentaru.
"Ne mogu pričati o ugovorima koje je venezuelanska vlada potpisala s američkim kompanijama, jer ih nisam vidjela. Mislim da ih nitko u ovoj dvorani nije vidio.
Mislim da je u interesu našeg naroda, a i u interesu naših saveznika, da natječaji i ugovori budu potpuno transparentni, tako da se onemogući korupcija."
Maria Corina Machado održala je prvu konferenciju za medije nakon povratka u Venezuelu. Ni američkoj ni venezuelanskoj administraciji nije drago što se vratila.
Članak u komentaru













