Pinned Tweet
🇪🇺🇷🇸 Nastavljamo serijal „EU u Srbiji“. Ovog puta bavimo se finansiranjem medija, demokratije i organizacija civilnog društva iz fondova EU i drugih evropskih država.
Ovo je prvi tekst u nizu, a u narednim objavama istraživaćemo pojedinačne donacije, korisnike, iznose i konkretne rezultate.
Ovo je ujedno i poziv svima koji imaju dodatne informacije, ugovore, finansijske izveštaje ili drugu relevantnu dokumentaciju da nam se slobodno obrate.
Cilj je jednostavan: da utvrdimo ko je dobio novac, za šta i šta je za taj novac urađeno.
Šta li ćemo još da zabranimo u ovom dvopartijskom sistemu? Gorim od iščekivanja. 🌶️🔥
Talibanske vlasti zabranile su radio-stanicama u Kandaharu da emituju sadržaje o kriketu, najpopularnijem sportu u Avganistanu, uključujući vesti, komentare i prenose utakmica uživo, saznaje RSE od više izvora u toj zemlji.
slobodnaevropa.org/a/taliban…
5
97
Tačan odgovor na pitanje je: dok ne spoznaju da je to posao ozbiljan i odgovoran, mnogi će se za njega otimati. A kad istinu spoznaju, gle, niko ga se više neće hteti prihvatiti.
Dokle će Srbi tražiti "poštenog patriotu"??
Ni jedna od nabrojanih nije nikakva kvalifikacija za najodgovorniji poziciju u državi.
Svaka njemu čast na crnogorskom talentu u besedi, ali on u 70 godina nema iskustva u vođenju, upravljanu velikim sistema, privredi, diplomatiji...
1
67
Miloš retweeted
Russian agents and "realists": Russia only wants Ukraine, after that, Putin won't make any further demands of Europe, so let's just give it to him.
Meanwhile, Russia: The entire Warsaw Pact territory belongs to me.
Pesma za večeras: „Pukni zoro“. Peva Ivan Milinković, nekadašnji glas grupe Legende, uz pesmu slovenačkog Magnifica. Legende jednog režima, Magnifico svih režima, a pesma o Prvom i svim ostalim srpskim ratovima. Inače, pesma je iz 2010. godine.
youtu.be/VzjOm3fZONs?si=Eaj6…
1
56
„Ne idi za množinom na zlo.“ (2. Mojsijeva 23:2)
I videše zabludu mnoštva, ali mu se ne prikloniše, niti se lažljivima pokoriše. I bi volja Gospodnja da putem istine pođu, makar sami ostali. Jer greh je vaš, a obraz naš.
I zato, gle, mi tek počinjemo.
Iskreno se radujem što od utorka više neće biti izgovora za nepostupanje institucija:
nova poslanička većina moći će da skine imunitet Vučiću&co. a tužioci verujem da su već spremili naloge.
I da ne slušamo više rumore ko je sve još pobegao kao Zvonko, Radoičić, Novak Nedić, Malović, Dijana, Bocara, Kružević, Zobenica.
Beguncima naravno može da se sudi i u odsustvu, dolijaće kad-tad.
To bi bio najveći patriotizam.
5
133
Bend je svirao instrumental. Gospodin je, međutim, uspeo da čuje i reči. Talenat koji bi se visoko kotirao i na Studentskoj listi i u SNS-u.
1
10
271
Ne me se svidja 🥺
New James Bond announced ... and the name’s Pattinson, Robert Pattinson theguardian.com/film/2026/no…
4
6
192
Imaju da kopaju ko bele lale, makar i lopatama 😁
Razvijaće se, kažu studenti u programu, strateško partnerstvo sa Kinom u visokim tehnologijama, tj. nastaviće se projekti započeti u vreme Vučića.
Za to će Kinezima trebati litijum. Možda će ga dovući iz Afrike 🤔
A možda bude #kopaćete 😂
I to vam je tako, nacional-trivunčići.
3
103
Moramo da nađemo neku meru. Niko nam ne brani muziku, ali nije baš svaka pesma za svaku priliku. Po toj logici, mogli bismo na Forum EU da donesemo i postere hladnjače sa telima kosovskih Albanaca, kao propagandni materijal za pristupanje EU. I to je deo naše istorije.
Replying to @natasakandic
Nataša, must every Serbian expression of national identity now be treated as an offence requiring public condemnation? Your question says as much about the intolerance of the reaction as it does about the song.
Were the Serbian NGO activists there to participate in an EU enlargement forum or to police what Serbian culture is allowed to sound like?
You are entitled to dislike the song. You are not entitled to demand that everyone else apologise for its existence.
If European values mean anything, they must include the freedom to express Serbian identity without a chorus of demands for condemnation every time Kosovo is mentioned.
2
7
276
U čemu je onda razlika između SNS-a i studenata? Hoće li sad i oni da prave svoj Ćacilend u Pionirskom parku? A vaš je baš lepo izgledao ove poslednje dve nedelje. Još kad uporedim programe, pitam se šta je stvarni smisao ove promene vlasti.
Studentima nije dozvoljeno prisustvo konstitutivnoj sednici na galeriji Skupštine n1info.rs/vesti/studentima-z…
2
12
344
Muzika koju ne volimo, a izgleda učestvuje i u pregovorima o proširenju EU
Skoro sam pokušao da napišem nešto o muzici, ali se priča toliko razgranala da nikako nisam uspeo da je završim. Ovo je, zapravo, priča o muzici i internetu. A ideju za nju dobio sam čitajući jedan tekst Umberta Eka, napisan pre gotovo pola veka.
Eko je još 1978. godine napisao tekst „Ne gasite televizor, uključite slobodu“, koji je italijanski L’Espresso ponovo objavio 24. oktobra 2018. godine.
Da bismo razumeli njegovu ideju, treba se setiti kakva je bila 1978. godina. Nije bilo interneta, društvenih mreža, Jutjuba ni pametnih telefona. Televizija je bila najmoćniji masovni medij, a u Italiji je upravo prolazila kroz velike promene. Dotadašnji monopol državne televizije RAI bio je uzdrman pojavom privatnih lokalnih stanica. Broj televizijskih kanala se povećavao, ali to nije nužno značilo da su gledaoci postajali slobodniji ili bolje informisani.
Povod za Ekov tekst bio je predlog tadašnjeg zapadnonemačkog kancelara Helmuta Šmita da porodice jedan dan nedeljno isključe televizor. Eko je predložio suprotno: da ljudi zajedno gledaju televiziju, a zatim razgovaraju o onome što su videli, upoređuju tumačenja i pokušavaju da razumeju poruke koje im se svakodnevno serviraju.
Njegovo rešenje nije bilo u zabrani sadržaja, već u obrazovanju publike. Nije želeo pasivnog gledaoca, već čoveka koji ume kritički da razmišlja.
Gotovo pola veka kasnije televiziji se pridružio internet, koji je potpuno promenio način na koji primamo informacije. Danas svako može da bude gledalac, autor, urednik i distributer. Nekada smo imali nekoliko televizijskih kanala, danas milijarde izvora informacija, a ono što gledamo i slušamo sve češće određuju algoritmi.
Ekov problem nije nestao. Samo se umnožio.
I tu se vraćam muzici. Treba li neku pesmu zabraniti zato što nam se ne dopada njena poruka, zato što je nastala u vreme nacionalističkog zanosa ili zato što predstavlja simbol politike koju osuđujemo? A šta ćemo sa muzikom koju smatramo kičem i šundom, dok je istovremeno slušaju milioni ljudi?
Muzika, bilo da je politički odvratna, umetnički bezvredna u našim očima ili jednostavno suprotna našem ukusu, može da posluži kao istorijska i društvena arhiva. Ona govori o vremenu u kojem nastaje, o ljudima koji je stvaraju, ali i o onima koji je slušaju.
Zašto je neka pesma popularna? Šta ljudi u njoj prepoznaju? Zašto nešto što jedni smatraju vrhunskom umetnošću drugima ne znači ništa, dok melodija koju obrazovana publika odbacuje kao šund okuplja milione slušalaca? Da li je problem u muzici, publici ili našoj predstavi o tome šta bi dobar ukus trebalo da bude?
Pesma ne mora da bude umetnički vredna, politički prihvatljiva ili nama prijatna da bi bila važna za razumevanje društva. Ponekad nam upravo ono što preziremo govori najviše o svetu u kojem živimo.
A da ovo ne ostane samo teorija, pobrinuli su se ovih dana organizatori Foruma EU o proširenju u Briselu, priredivši malu muzičku neprijatnost evropskoj komesarki Marti Kos.
Na koncertu simbolično nazvanom „Melodije jedinstva“, slovenački sastav Marko Hatlak & Kapobanda izveo je instrumentalnu verziju pesme „Oj Kosovo, Kosovo“, odnosno „Sa Kosova zora sviće“, predstavljajući je kao muziku Kosova.
Reč je o pesmi nastaloj 1989. godine, u vreme Miloševićevog uspona i nacionalističke mobilizacije, čiji tekst Kosovo predstavlja kao srpsko istorijsko i nacionalno nasleđe. Nije teško razumeti zašto je takav izbor izazvao proteste kosovskih zvaničnika.
Marta Kos izrazila je žaljenje, objasnivši da su kompoziciju odabrali muzičari i da ona ne predstavlja stav Evropske komisije. Ostalo je, međutim, pitanje ko je proveravao repertoar događaja posvećenog evropskom pomirenju.
I eto nam gotovo savršenog primera Ekovog problema. Pesma je izvedena bez ijedne izgovorene reči, a ipak je proizvela čitavu političku raspravu. Jer muzika ne postoji izvan istorije, društva i značenja koja joj ljudi pridaju.
Ali postoji razlika između čuvanja pesme kao istorijskog svedočanstva i njenog nekritičkog predstavljanja kao kulturne vrednosti. Jedno je proučavati nacionalističku pesmu u istorijskom kontekstu, a drugo izvoditi je na međunarodnom skupu posvećenom pomirenju, bez objašnjenja njenog porekla i značenja.
Ne moramo sve što nas uznemirava da zabranimo, niti sve što je deo kulturnog nasleđa da slavimo. Možemo da sačuvamo, proučimo i nešto naučimo.
I tu sam dobio ideju.
Da li bi trebalo da se okupljamo i zajedno slušamo muziku? Oh, pa to već radimo. Koncerti, kafane, klubovi, festivali, kućne žurke. Ali šta ako bismo se okupljali da slušamo upravo onu muziku koja nam se ne dopada?
Evo predloga: muzički klub, po ugledu na čitalački klub (book club), samo malo drugačiji.
Ne okupljamo se da bismo slušali ono što volimo, već ono što ne volimo, ne razumemo ili nikada ne bismo sami pustili.
Neko donese narodnjak, neko pank, neko operu, neko turbofolk, neko pesmu iz vremena političke propagande. Slušamo, razgovaramo, istražujemo kada je nastala, ko ju je napisao, kome je bila namenjena i šta je govorila ljudima svog vremena.
Ali ne razgovaramo samo o autorima i istoriji. Razgovaramo i o publici. Zašto milioni ljudi vole nešto što mi nazivamo šundom? Šta im ta muzika pruža? Zabavu, utehu, pripadnost, uspomene, beg od svakodnevice? Možda iza našeg prezira prema nekoj pesmi stoji i nerazumevanje ljudi koji je slušaju.
Ne moramo da je zavolimo, niti da se složimo oko njenog značenja. Poenta nije da jedni druge prevaspitavamo, već da razumemo nešto što nam je strano.
Jer muzika nije samo pitanje ukusa. Ona je i istorija, politika, geografija, društvo, tehnologija i sećanje.
Možda ćemo otkriti da ono što smo čitavog života prezirali nije baš toliko jednostavno. A možda ćemo ga posle razgovora prezirati još više, ali ćemo barem znati zašto.
Ako stalno slušamo samo ono što nam prija, kako ćemo ikada razumeti one koji slušaju nešto drugo?
Melodija srpske pesme koja sadrži teritorijalne pretenzije prema Kosovu izvedena je na otvaranju Foruma o proširenju Evropske unije u Briselu, što je izazvalo reakcije.
Zašto je problematična srpska pesma izvedena na Forumu o proširenju EU
Melodija srpske pesme koja sadrži teritorijalne pretenzije prema Kosovu izvedena je na otvaranju Foruma o proširenju Evropske unije u Briselu, što je izazvalo reakcije.
Gospodin Ninić daje kratak omaž reči i delu uvaženog kolege Kokanovića, pa zaključuje: „Moj omiljeni kolega je pravi Mengele pisane reči i dela.“
Kraj sveta kakvog ga poznajemo.
Pa kad nas neće ni u EU ni u BRIKS-u, završimo u Nesvrstanima. Crème de la crème, što bi rekli. 😎
Jedan upečetaljiv deo: "nadovezujući se na tradicionalno prijateljstvo iz doba Pokreta nesvrstanih" neverovatno je koliko svi imaju kompleks da budu poput Tita, počevši od Slobe pa preko Vučića i sada ovo. Ljudi 2026. godina je sada, razmišljate. gg.studenti.org.rs/lat/progr…
1
65
Miloš retweeted
Jedan upečetaljiv deo: "nadovezujući se na tradicionalno prijateljstvo iz doba Pokreta nesvrstanih" neverovatno je koliko svi imaju kompleks da budu poput Tita, počevši od Slobe pa preko Vučića i sada ovo. Ljudi 2026. godina je sada, razmišljate. gg.studenti.org.rs/lat/progr…





















