Lusho 🪶 (@mitrash_) header
Lusho 🪶 (@mitrash_) profile picture

My views are solely my own. All posts reflect only my opinion. Expressed in accordance with my right to freedom of expression. Resemblances coincidental.

Planet Earth
Joined February 2011
Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)Photo by Lusho 🪶 (@mitrash_)
Pojas Gaze i Izreel Napomena: Ova priča se ne odnosi na političku situaciju, zauzimanje strana, traženje krivca. Isključivo se odnosi na vidjenje jednog individualca iz svoje perspektive. ———- Priča počinje pre više od 15 godina. Rodio se u velikoj porodici, otac, majka i šestoro braće i sestara. Roditelji lekari. Žive u Pojasu Gaze. Po recima prijatelja, život u Gazi je za njega, u jednu ruku, lep ali sa druge strane i tragičan. Čiste vode i struje imali su samo par sati dnevno. Plata je oko 100€, a roba u radnjama je bila ograničena. Detinjstvo kao detinjstvo, živ čovek se na sve navikne. Ne zna za bolje, gleda da sačuva živu glavu, gura. Nakon završetka srednje škole, preko očevog prijatelja koji je sa njim studirao medicinski fakultet u Beogradu, dobija nekako naše papire, dolazi ranije u Beograd da nauči jezik, i da se potom prijavi za prijemni. Dete, 18. godina, prvi put van kuće sam. Dočekao ga čovek na aerodromu, odveo u neki smeštaj, dao mu malo para i nestao. On izlazi iz stana, seda u neki tržni centar, ne zna kako da se ponaša. Ne razume jezik, uplašen i sam. Seta gradom, ne zna šta ga je snašlo. Stalno se osvrće, plaši, ne razume šta se dešava. Odlazi do fakulteta, tamo gde bi trebao biti upisan, negde ispred fakulteta čuje ljude koji pričaju na arapskom, studenti neki iz Novog Pazara. Pocinje da priča sa njima, oni mu pomažu i bili su tu za njega tokom celog njegovog školovanja. Potom upisuje fakultet, malo borba sa jezikom, ali nakon 5 godina, završava medicinski fakultet. Borba koju je imao tokom studija je blago rečena neverovatna. Bez novca, bez roditelja, gotovo sam na svetu. Često puta gladan. Prijavljivao se da radi na građevini samo da bi imao doručak. Doručak, radi, uči. Završava fakultet i počinje da radi. Godine prolaze, on se usavršava i taman kad je počelo da bude dobro, otac mu umire i teret porodice pada na njega. Sve vreme od dolaska u Srbiju, nikad nije otišao kući. Posle toliko vremena provedenih u Srbiji, konačno prošle godine dobija naše papire i državljanstvo da bi mogao na miru da ode kući. Inače, srpske papire nije tako lako dobiti kao što se obično misli, to je gomila nekih administrativnih gluposti i pravila, a kad treba neki lopov i prevarant da dobije, to se završi za nedelju dana. A inače, ljudi iz Pojasa Gaze, imaju drugačiji pasoš od Palestine i da bi izašao iz Pojasa Gaze, moraš da tražiš dozvolu od Izraela sa svim detaljima, gde ideš, kuda ideš, kako ideš i još dosta nekih uslovljavanja. A u Izrael možeš da uđeš samo ako imaš porodicu, ženu i decu. Elem, posle više od 10 godina, on odlučuje da ode kući da vidi porodicu, braću i sestre. 5 dana pred invaziju Izraela. Naravno, pojma nema šta će se dogoditi, odlazi preko Kaira, dolazi na granični prelaz Rafa, hapse ga, zadržavaju 48h, i bez stvari ga puštaju u Pojas Gaze u 3h iza ponoći. Dolazi kući pred jutro, kaže jedva prepoznajem grad, sve se promenilo, drvoredi, čiste ulice, sve nekako bolje. Da li se on promenio ili grad, nije ni važno. Ulazi u stan koji je otključan, zatiče majku sa braćom i sestrama, svi spavaju. Oni mu pripremili balone, tortu, muziku sa doček, ali malo kasni. Tu počinje slavlje, emocije i sl. Braću neku ne prepoznaje, ne prepoznaju oni njega. Dan prolazi u suzama i emocijama. Uveče izlazi napolje, kaže, osećam da sam drugačiji, obučen sam drugačije, ponašam se drugačije ali u gradu je sve normalno. Mirno, kafići normalno rade, pijem kafu pored mora. Idila. Sutradan svanu dan, radosno provode dan zajedno kad dolazi do napada Hamasa na Izrael i uveče kreće katastrofa. Izrael kreće sa napadom, bombarduju neke zgrade u blizini. On kaže porodici, ostavite ovo sve, uzimajte dokumenta i bežimo za Egipat, pa ćemo posle videti. Majka plače, neće da ostavi kuću, frižider, veš mašinu… Sve one neke materijalne stvari koje su za nas normalne, za njih nisu. Ona ne može da ostavi grad, komšiluk, prijatelje i sl. I govori im, proći će sve. Nije to ništa posebno.
Pojas Gaze i Izrael Moj prijatelj iz Srbije je lekar. Rođen je u Pojasu Gaze i školovao se tamo do fakulteta, nakon čega je upisao medicinski fakultet u Beogradu (roditelji su mu lekari, otac se školovao u Beogradu za vreme Jugoslavije jer su tada bili sa nesvrstanim pa im to bilo najlaksa opcija. Tako je i on zahvaljujući nekim očevim prijateljima dospeo na fakultet u Beograd). Nakon studija, počeo je da radi kao lekar i ostao je u Srbiji. Nije posetio Pojas Gaze u poslednjih 10 godina zbog različitih događaja, ali je odlučio da ode nekoliko dana pre invazije Izraela u posetu, neznajuci šta ce da se dogodi. U Srbiju se vratio pre 20 dana, jedva. Neverovatnom medjunarodnim i konzularnim naporima smo ga izvukli. Priče koje mi je ispričao, a koje bih podelio sa vama na Tviteru, ne znam kako da opišem. Ali priča nije crno-bela. Ne treba zauzimati strane. Potrudiću se u narednim danima da vam prenesem priču koju sam cuo iz prve ruke.
7
21
4
78
45,133
Ko je autor i kako je nastala pesma ‘Tama bledi, zora rudi, Srbija se budi!’?? Ovo je jedno veoma važno pitanje.
1
5
252
Ko će sad da okrene kocke na zimsku šaru kad Vesica više nema? Ja za ovo nisam glas’o 😂😂😂
43
Treba verovati u svoje sne. Snašao se 😂😁
1
68
Radikali su na sve spremni. Ne sme im se verovati. Oni će protiv vas da iskorite svaku ljudsku osobinu i na kraju da vas unište. Nema izvinjavanja. Nema oproštaja
Čemu li se nadaju ovi ljudi kad sad pokušavaju da prelete?
1
2
7
210
SRB vs RUS Prva odluka nove Vlade Srbije, odmah nakon njenog formiranja, treba da bude prekid svih oblika saradnje sa Ruskom Federacijom. To podrazumeva proterivanje ruskog ambasadora, diplomata i ostalog diplomatskog osoblja, prekid institucionalne, vojne i bezbednosne saradnje, kao i trajno zatvaranje Rusko-srpskog humanitarnog centra u Nišu. Neophodno je sprovesti temeljnu bezbednosnu proveru svih zaposlenih u državnim institucijama, posebno u obaveštajnim i bezbednosnim strukturama, i ukloniti iz službe sve za koje se utvrdi da imaju nedozvoljene veze sa ruskim obaveštajnim službama ili da deluju u interesu Ruske Federacije, suprotno interesima Republike Srbije. Posebnu pažnju treba posvetiti svim licima koja su odlikovana od strane ruskih obaveštajnih službi, kao i onima za koje postoje osnovi sumnje da su učestvovali u aktivnostima suprotnim nacionalnim i bezbednosnim interesima Srbije. Protiv svih za koje postoje osnovi sumnje da su počinili krivično delo špijunaže, odavali državne tajne, zloupotrebljavali službeni položaj ili učestvovali u drugim nezakonitim aktivnostima u korist Ruske Federacije, potrebno je pokrenuti krivične postupke i odrediti hapšenje kada su za to ispunjeni zakonski uslovi. Istovremeno, neophodno je sprovesti opsežne provere političara, visokih državnih funkcionera, privrednika i drugih uticajnih pojedinaca koji su održavali kontakte sa ruskim državnim vrhom, ruskim obaveštajnim službama ili njihovim posrednicima. Sva lica za koja postoje konkretna saznanja koja opravdavaju proveru treba pozvati na informativne razgovore kako bi se utvrdilo pod kojim okolnostima, kojim povodom i u čijem interesu su ti kontakti ostvarivani. Na osnovu prikupljenih informacija i dokaza, nadležni organi treba da pokrenu odgovarajuće istrage i krivične postupke protiv svih za koje postoje osnovi sumnje da su delovali protiv interesa Republike Srbije. Istovremeno, potrebno je pokrenuti postupak preispitivanja i raskida ugovora kojima je Naftna industrija Srbije prešla u rusko vlasništvo, sa jasnim ciljem da se NIS, uz poštovanje zakonskih procedura, vrati u vlasništvo i pod kontrolu države Srbije. Srbija mora da povrati punu kontrolu nad sopstvenim bezbednosnim sistemom, strateškim resursima i državnim institucijama. Cilj mora biti potpuno razotkrivanje i uklanjanje nezakonitog uticaja ruskih državnih i obaveštajnih struktura na politički, bezbednosni i privredni sistem Srbije, uz dosledno poštovanje zakona, nezavisnosti pravosuđa i principa vladavine prava. Nijedna strana država, pa ni Ruska Federacija, ne sme imati mogućnost da preko svojih obaveštajnih, političkih ili ekonomskih struktura utiče na donošenje odluka koje se tiču suvereniteta, nacionalne bezbednosti i budućnosti Srbije. PA SE MAKAR SVI POSMRZAVALI!
4
6
1
35
391
PRIVATNI vs. DRŽAVNI Problem nije u diplomi, već u sistemu Uslovljavanje zapošljavanja u državnim institucijama diplomom isključivo državnog fakulteta smatram potpuno pogrešnim pristupom. Na odgovorna radna mesta treba postavljati ljude čije radne biografije, znanje, stručne kvalifikacije i profesionalno iskustvo odgovaraju jasno definisanim zahtevima konkretnog radnog mesta. Zapošljavanje nekoga samo zato što formalno poseduje diplomu državnog fakulteta neće samo po sebi učiniti državnu instituciju, javno preduzeće ili bilo koju drugu organizaciju efikasnijom, stručnijom i sposobnijom. Diploma treba da bude dokaz stečenog obrazovanja, a ne automatska potvrda nečije stručnosti i sposobnosti da obavlja određeni posao. Sistem zapošljavanja u državnim institucijama i obrazovni sistem Srbije ne smeju biti međusobno uslovljeni na način koji određenim obrazovnim ustanovama unapred daje prednost, bez objektivne procene stvarnih kvalifikacija kandidata. To što su se u Srbiji godinama ljudi zapošljavali na različite državne funkcije i radna mesta prvenstveno na osnovu formalnog obrazovanja, političke podobnosti ili stranačke pripadnosti, a ne na osnovu stvarnih profesionalnih biografija, ne govori toliko o kvalitetu samih fakulteta koliko o ozbiljnoj neorganizovanosti države. Država očigledno nije uspela da uspostavi dovoljno precizan i funkcionalan sistem sistematizacije radnih mesta, kojim bi se jasno definisalo koje su stručne kvalifikacije, konkretna znanja, sposobnosti i prethodno radno iskustvo neophodni za obavljanje određenog posla. Umesto toga, u mnogim slučajevima bilo je dovoljno ispuniti formalni uslov u pogledu stepena obrazovanja, bez ozbiljne provere da li kandidat zaista poseduje znanje i iskustvo potrebno za konkretno radno mesto. Upravo takav sistem stvorio je prostor za pojavu i razvoj različitih sumnjivih privatnih, ‘sega-mega’ fakulteta, čija je svrha u pojedinim slučajevima bila prvenstveno izdavanje diploma koje će politički podobnim pojedincima omogućiti da formalno ispune uslove za određene funkcije i radna mesta. Dakle, problem nije nastao zato što postoje privatni fakulteti, već zato što je država stvorila sistem u kojem je formalna diploma često bila važnija od stvarnog znanja. Kada je reč o visokom obrazovanju, smatram da je neophodno sprovesti sveobuhvatnu reviziju čitavog sistema, bez izuzetaka i bez unapred povlašćenih ustanova. Državne fakultete potrebno je ozbiljno modernizovati, prilagoditi savremenom tržištu rada, tehnološkom razvoju i stvarnim potrebama društva. Obrazovanje ne može ostati zarobljeno u nastavnim programima i metodama koje ne prate promene u svetu. Istovremeno, privatni fakulteti moraju biti podvrgnuti detaljnoj kontroli akreditacija, licenci, dozvola za rad, nastavnih programa, kvalifikacija predavača i zakonitosti izdavanja diploma. Takvu reviziju trebalo bi, u zakonski dozvoljenim okvirima, sprovesti i retroaktivno, obuhvatajući najmanje prethodnih dvadeset godina, kako bi se utvrdilo da li su obrazovne ustanove poslovale zakonito i da li su izdate diplome zaista rezultat ispunjavanja propisanih akademskih kriterijuma. Cilj ne sme biti automatsko ukidanje privatnih fakulteta, već uspostavljanje jednakih, jasnih i strogih standarda koje će morati da ispune svi, bez obzira na to da li su u državnom ili privatnom vlasništvu. A kada država konačno uspostavi preciznu sistematizaciju radnih mesta, jasno definiše potrebne kompetencije i uvede ozbiljnu proveru znanja, iskustva i profesionalnih sposobnosti kandidata, veliki deo problema počeće da se rešava sam od sebe. Fakulteti čija je jedina stvarna vrednost bila izdavanje formalnih diploma izgubiće svrhu postojanja. Bez mogućnosti da se takve diplome koriste kao prečica do državnih funkcija i dobro plaćenih radnih mesta, nestaće i značajan deo potražnje za njima. Oni koji nude kvalitetno obrazovanje nastaviće da postoje i razvijaju se, bez obzira na to da li su privatni ili državni. 👇 1/2
18
8
2
95
3,766
Zato Srbija ne treba da deli fakultete na državne i privatne, već na kvalitetne i nekvalitetne. A kandidate za posao ne treba da deli prema tome gde su diplomirali, već prema tome šta zaista znaju, šta su do sada radili i za šta su sposobni. Tek tada možemo govoriti o ozbiljnoj reformi državne uprave, javnog sektora i obrazovnog sistema. Jer državu ne unapređuju diplome okačene na zidovima kancelarija, već znanje, sposobnost, odgovornost i rezultati ljudi koji u tim kancelarijama rade. 2/2
2
21
304
SRBIJA U DOBA NADE Jednopartijski sistem dugoročno vodi u propast bilo koju državu. Međutim, s obzirom na to da smo se trenutno otarasili jedne organizacije i da sada u parlamentu imamo poslanike bez afera i skandala, možemo reći da je ovo, u ovom trenutku, opšteprihvatljivo rešenje do uspostavljanja novog sistema, obračuna s korupcijom i formiranja specijalnih tužilaštava i sudova. Stabilna i uređena država mora u svom parlamentu imati što više različitih političkih stranaka koje će zastupati različite stavove i interese građana, ali istovremeno moraju postojati i zajednički ciljevi koji će čitavo društvo voditi ka uspehu i prosperitetu. Ono što smo gledali u prethodna tri dana zaista prija. Pravo je osveženje. Međutim, ovo je samo jedan trenutak i svi mi, zajedno s novim poslanicima, moramo shvatiti da je ovo tek početak. Država Srbija nalazi se u ogromnim problemima i nema previše vremena za gubljenje. Vladu treba što pre formirati i odmah krenuti u saniranje štete, ali i u sprečavanje nadolaska novog talasa problema. Voda nam je već gotovo do ušiju i ozbiljno preti da nas potpuno potopi. Srbija mora što pre da uvede sankcije Rusiji, protera ruske diplomate, agente i sve ostale špijune koji su, ko zna od kada, infiltrirani u naš bezbednosni sistem. Neophodno je i hitno formiranje specijalnih tužilaštava i sudova koji će moći da preispitaju sve nezakonite radnje, zloupotrebe i malverzacije iz prethodne dve decenije. U tom procesu ne sme biti nedodirljivih niti zaštićenih. Pored svega toga, a možda i najvažnije, nova vlast mora ozbiljno da se posveti finansijskom i energetskom sektoru, kao i rešavanju problema EXPO 2027. Otkazivanje EXPO 2027 nije dobro rešenje, jer bi narušilo međunarodni ugled Srbije, a takva odluka mogla bi da ima i ozbiljne finansijske posledice (penali i slično. O ugledu da ni ne govorimo) Nova vlada zato mora što pre da pronađe alternativno rešenje i započne razgovore s Međunarodnim biroom za izložbe (BIE) o mogućnosti premeštanja EXPO 2027 u postojeće hale Beogradskog sajma, Beogradske arene ili na neke druge odgovarajuće lokacije. Cilj treba da bude da se, uz minimalna dodatna ulaganja i neophodne adaptacije postojećih objekata, EXPO 2027 ipak održi, makar i pod izmenjenim uslovima, umesto da se potpuno otkaže. Uz svu radost i sreću koju je naš narod osećao protekla tri dana, i nova skupstina i mi, građani, moramo shvatiti da upravljanje državom nije nimalo jednostavno i da u tom svetu ima svega, samo ne ljubavi. To nisu polja cveća, okupana suncem, po kojima lete šareni leptiri. To je svet u kojem deluju ozbiljne sile, sukobljavaju se krupni interesi različitih država, organizacija i moćnih pojedinaca. To je svet u kojem će neko morati da se beskompromisno suprotstavi tim interesima, čak i onda kada takvi sukobi nose ozbiljne rizike i posledice. To je opasna, surova i često mračna igra u kojoj nema mnogo prostora za naivnost, romantizam i političku nezrelost. Ova tri dana donela su nam osveženje i nadu, ali ne smemo zaboraviti da je to tek početak. Pravi uspeh neće se meriti onim što smo gledali u Skupštini, već onim što će nova vlast konkretno uraditi za državu i građane Srbije.
1
1
1
5
323
Ne pij na prazan stomak i ne drži govor na praznu glavu. To bi bila dobra poruka za danasnji dan.
2
157
Nadajmo se da je danas počeo prvi dan raščišćavanja Srbije od radikala i komunista. Međutim, sada je potrebno što pre uraditi još jednu, možda čak i važniju stvar: uvesti sankcije Rusiji, proterati njene zvaničnike i agenturu, kao i zatvoriti Rusko-srpski humanitarni centar u Nišu. Tek nakon toga moći ćemo da kažemo da se stvari kreću u povoljnom pravcu.
8
229
Studeskoj listi treba jedno 70 Šoškića i 30 Bakića pa bi mogli da se nose sa radikalima. Čupić kao da se plaši Vučića. Nemoguće da je baš toliko tolerantan i da je zaboravio ko je Vučić i koliko nam je zla naneo.
32
7
3
146
20,325
Zašto je to zabrinjavajuće? Pa to je bas sve tako kako piše. Ovo je trebalo samo naglasiti čisto kao fun fact
WTF 😂😂😂😂😂😂😂😂😂😂
67
Poslednji tango u Ćacilendu
Da je ovo film, kako bi se zvao?😄
5
159
Šoškić ipak kapira kako sa radikalima treba da se odnosi. Danas čista 10!
1
55
517
Sve u svemu, kako je moglo da bude, Skupština je ipak dobro prošla. Međutim, imam nekoliko kritika. Štimac - previše nadmen nastup. Previše samouverenosti. Primećuju se određena naivnost i nedostatak obrazovanja. Takođe, žvakanje žvake tokom sednice nije primereno. Trebalo bi ipak povesti malo više računa o ponašanju. Feđa Dimović - previše uličarskih fora i fazona, kojima nije mesto u Skupštini. Odnos prema radikalima - prema njima se uvek mora biti na oprezu i držati gard. Nema popuštanja ni opraštanja.
16
8
2
166
16,524
Postaju kao Koštunica. Tresni mu još jednu opomenu, da nauci šta je tema.
4
207
Ovoj krimi organizaciji ne treba ništa dati. Ne treba nijednog trenutka zaboraviti ko su oni. Treba dati manjinama bez obzira sto su ranije bili uz vlast. Manjine logično uvek idu uz vlast. Jedino ovaj Zukorlić, ali dozvolio bih i njemu, ali kasnije bih pokrenuo istragu o kupovini glasova
4
491
Kako su se smirili posle opomena. Sto reče jedan poslanik juče, maca pojela jezik?!
4
150
Sad kad se završi ovo skupštinsko zasedanje, taman do utorka da se prelista Poslovnik i da se svi pripremimo za utorak 😂😂
47
Sad se pozivaju na demokratiju, na nepostenje, na nepravilnu raspodelu podpredsednkka i slično. A njihov predsednik 14. Godina nije imao duel sa opozicijom.
1
1
1
6
385